Godišnji koncert - ŽVA SiDone

Imam veliki problem jer stvari često nazivam svojima. Tako sam puno puta čula samu sebe kako kažem: moja Zajednica umjesto naša, ili moje SiDone, iako naravno nisu moje. Suradnja između Zajednice Talijana i SiDona rođena je iz jednog prijateljstva, ali uvijek je to bilo nešto više od same suradnje. Nešto puno više. 26. studenog odnosno prošlu nedjelju ove su prekrasne žene proslavile pet godina postojanja. Prije nekih mjeseca dana Sonja me upitala, vezano uz taj događaj, ako bismo mogle i mi sudjelovati. Kako? – pitala sam. Pa plešući, na primjer – odgovorila je. Što? – opet ja. Nađi nešto vaše i zaplešite – rekla je.
Ne – bio je to odgovor mojih cura. Premalo vremena, nemamo volje za to, preteško je, svi će se smijati. Meni su u glavi prolazile rečenice tipa: „Pa što ako će se svi smijati, bar će se pričati o našoj Zajednici?!“ Malo po malo Ne je postalo Da. Zahvaljujući našim članicama Ivani i Ivani, koje su osmislile koreografiju i stavile nas na probu, mi smo zaplesale. I uspjele smo.
Koncert SiDona je bio divan, emotivan i dirljiv. Naš doprinos nije bio velik, ali za nas je bio važan. Tijekom večeri upoznala sam predstavnika ukrajinske nacionalne manjine, koji mi je rekao da već godinama traži talijansku plesnu grupu na ovim područjima. Evo nas – rekla sam mu  :) I dogovorili smo se oko novih pothvata.
Ako nikada ne izađeš iz komfor zone, iz zidova koje već znaš napamet, nećeš upoznati ni nove zemlje, ni nepoznate ljude, ni mogućnost da otvoriš oči, ali i srce. Ići naprijed znači prijeći preko. Uviđam to, svaki dan. Ponosna sam na SiDone, na nas, na prijateljstvo i na našu tradiciju koja se nikada ne umara kako bi nas dovela do nas samih.

Marieta DG

Foto: Marko Todorov

Facebook comments