Putovanje prema prijateljstvu koje traje cijeli jedan život

Dva dana prepuna emocija, nezaboravnih susreta te zahtjevnih aktivnosti

12. ožujka uputili smo se prema Bellunu kako bismo posjetili zemlju naših predaka. Bilo je potrebno  šest sati kako bismo dosegnuli pokrajinu Veneto i naše odredište, odnosno početak, odakle su prije 140 godina naši preci krenuli na put oko svijeta. Srdačno smo dočekani pri Udruženju Bellunesa u svijetu gdje su nas  pozdravili bivši predsjednik gospodin Gioachino Bratti,  zamjenica predsjednika Udruženja Patrizia Burigo, direktor Marco Crepaz te drugi važni predstavnici iz Belluna, Lonagronea i Ponte nelle Alpi. Prisjetili smo se naših korijena te smo naglasili važnost našeg porijekla, talijanske kulture i dijalekta bellunese. Gospodin Bratti je govorio o slikama Domovinskog rata koje su još dan danas ostale prisutne u njegovom sjećanju, o vremenskom periodu kada su Bellunesi iz kontinentalne Hrvatske bili potpomognuti od strane pokrajine Veneto i samog Udruženja. Gospodin Antun Di Gallo, bivši predsjednik obitelji Bellunesa iz Kutine, zahvalio je  svim anonimnim pomagačima koji su u ono vrijeme pomagali našem gradu, Pakracu i Ploštinama, i koji su nas na kraju krajeva i doveli do Udruženja Bellunesa kojima pripadamo. Nakon konstruktivne konverzacije, posjetili smo Interaktivni muzej Migracija, prekrasan muzej posvećen svima emigrantima koji se danas nalaze daleko od svoje matične zemlje. 

Nedjelja je bila posvećena svečanom primanju pri Općini Longarone gdje nas je ugostio gradonačelnik Roberto Padrin. Nakon primanja, uputili smo se na branu Vajont zajedno s profesorom Giannijem Olivierom, koji je izgubio cijelu obitelj u toj strašnoj tragediji 1963. godine. Na kraju našeg putovanja, posjetili smo vrlo zanimljiv sajam organiziran u mjestu Longarone, po imenu „Lov, ribolov i priroda“, gdje nas je dočekao dopredsjednik Giorgio Bosa.

Ovo prekrasno putovanje podsjetilo nas je na trajnost dubokog prijateljstva te nas je potaknulo da se usmjerimo prema jedinstvenom cilju, očuvanju našeg identiteta izvan talijanskih granica. U mislima mi ostaju riječi jednog gospodina, iako po podrijetlu Bellunesa, također jednom davno i migranta, koji mi je rekao: „Postoje oni koji se u tuđoj zemlji osjećaju više Talijanima, od onih koji žive u Italiji.“ S ovom ću rečenicom završiti, dok moja misao ide svim Bellunesima koji se nalaze na putu oko svijeta, a njima od srca želim da znaju vrednovati osjećaj prema talijanskim korijenima.

 

Facebook comments